Art & Soul Connections
Da li postoje srodne duše?

Da me netko pitao da li postoje srodne duše prije 7 godina, odgovorila bih mu nešto poput: „Znate, postoje ljudi koje vole ultra romantične priče ispričane bajkovito, ali nemojte vjerovati u to. Čekat ćete cijeli život da se dogodi savršena ljubav, a život će pored vas prolaziti. Stvarajte iskustva i budite spremni na sve što život nosi, i da, ulazite u veze, i da, one se raskidaju…“ Sada  u ovoj prethodnoj rečenici, nakon mog iskustva, dodajem drugačiju rečenicu (dio  i dalje zadržavam). I ona glasi: „Da, srodne duše postoje, toliko su značajne i prepoznatljive kad dođu da ih ne možete ne prepoznati. Dok ne dođe srodna duša stvarajte iskustva…. „. 


Prije nego sam upoznala Alana, do mene je došao mailom tekst o srodnim dušama. Baš sam bila u kritičnom dijelu svog prethodnog braka, bivši muž je tek iselio iz kuće u kojoj sam ja nastavila živjeti s dvije kćeri. Tekst koji mi je došao bio je toliko nevjerojatan, s duge strane tako mi je godilo znati da ljudi mogu doživjeti odnos pun ljubavi, poštovanja, povjerenja, bezgranične ljubavi, sinkroniciteta, ljubav koja ne treba kompromis jer je sličnost partnera velika. Željela sam vjerovati u to, no smatrala sam da bih pristala i na manje samo da se moja bol zacijeli ili barem smanji. Mislila sam da rijetki sretnici imaju takva iskustva ili su ih možda i malo preuveličali da tekst zvuči senzacionalnije.


Poslovna situacija dovela me do Alana. Kad smo se prvi put sreli pričali smo dva i pola sata bez da smo toga bili svjesni. Nisam tada tome dala neko posebno značenje, no sve poslije toga bilo je toliko snažno da nisam mogla ne vidjeti da se svemir pokrenuo da nas spoji.


Nakon nekog vremena opet smo se sreli i na početku razgovora malo smo popričali o vikendu koji je bio baš iza nas. Kad bio on nešto ispričao, ja bih rekla: „Ja isto!“ Kad bih ja pričala i on bi potvrđivao da i on tako razmišlja ili nešto radi. Tako je ispalo da vikende provodimo jako slično, i on i ja idemo na „plac“ kupiti hranu za vikend, pa onda dođemo doma stavimo sve na šank, natočimo čašu vina, stavimo glazbu da svira i krenemo u kuhanje…. Ispalo je da oboje za djecu izmišljamo priče prije spavanja u kojoj su likovi naša djeca. Ispalo je da u autu oboje imamo samo jedan jedini cd od Hladnog piva “Šamar“ i da nam djeca znaju sve pjesme s tog albuma napamet. Ispalo je da smo oboje u nižim razredima osnovne škole razbili prednje zube i on sad ima plombe, a ja navlake… Ispalo je da smo oboje kao bebe išli s roditeljima živjeti u inozemstvo, on u Češku, ja u Njemačku.


Ono od čega sam se naježila je podatak da smo se prvi puta vjenčali na isti datum iste godine, 16.09.1995. godine. Taj podatak me raspametio, nisam tri noći spavala jer mi je mozak vrtio i obrađivao taj podatak. Kolika je šansa da sretnete osobu koja se vjenčala na isti datum i da vam se u isto vrijeme raspao brak?! 


Nakon nekoliko susreta bili smo totalno opčinjeni jedno drugim, u mojoj glavi nije bilo prostora za nikog drugog. Iznenađenja su se samo nizala. Pisali smo si poruke svaki dan, u svako vrijeme, čim bi stizali. On je živio u Zagrebu, ja u Varaždinu. Svatko je radio vrlo intenzivno, brinuo se o djeci i zadržavao ono malo vremena na te trenutke mentalnog zajedništva i istraživanja. Važno nam je bilo pisati si prije spavanja. Jedne večeri Alan je legao prije, negdje oko  21 sat i nisam vidjela poruku do 22,30. Razmišljala sam da li da mu se sad javljam, na kraju sam odlučila javiti se ujutro. Legla sam i zaspala. Probudila sam se u 00,20 s porivom da mu pišem i napisala sam tekst: „Dragi Alane, znam da spavaš i želim ti lijepe snove. Probudio me poriv da ti se javim i tjera me da ti pišem. Lijepo spavaj, čujemo se ujutro. Pusa“. U istom trenutku kad sam poslala ovu poruku, primila sam takvu sličnu od njega. I nisam od čuda mogla dugo zaspati. (Djelovao je na moju nesanicu ????)


Netko će reći da se slučajnosti događaju, ali nije ova priča dokaz postojanja srodnih duša i da je svaka priča specifična i da u zaljubljenosti sve izgleda posebno i ružičasto. Meni je odnos koji Alan i ja imamo spektakl i nakon  6  godina koliko smo zajedno. Svaka ova mala pričica koju sam ispričala mi je čudo i osobna potvrda da postoji srodna duša. Moje malo svjedočanstvo u masi drugih ovakvih priča. I da, to stvarno postoji.

 

  • Share on social media: