Neki dan sam bila u društvu novih poznanika I rekla kako se bavim coachingom I pomažem ljudima da ostvare vezu. Većina je reagirala sa zanimanjem, kao riječ je o nečemu neuobičajenom I baš zanimljivom.
Jedan sugovornik rekao mi je kako ne razumije da je odrasla osoba koja želi vezu nesposobna ostvariti ju… Sve je navodno jako jednostavno I samo treba krenuti.
Da je s nama u društvu bila osoba kojoj nije jednostavno ostvariti vezu vjerojatno bi se zbog njegovih riječi osjećala neuspješna, sramila bi se i poprilično sigurno ne bi prihvatila ničiju pomoć u savladavanju svojih barijera. Vjerojatno bi zavrtjela još jedan krug pokušaja kao i do sada i dalje bi pravi napredak vrlo vjerojatno izostao.
Znate one priče o tome kako svaka dijeta započinje u ponedjeljak? I onda možda i dođe taj ponedjeljak, ali ako brzo ne vidimo neke rezultate vrlo često regresiramo, vratimo se na staro, uobičajeno.
Svi imamo blokade i taj sugovornik je ima. Možda lako osvaja i ostvaruje odnose, no ne vidi svoju kratkovidnost, ne može se staviti u tuđe cipele. Njegovi su problemi nešto drugo i za njega samo su njegovi problemi stvarni problemi.

Šta ja uopće radim s ljudima i kako izgleda taj coaching? Zašto je potreban?
Svi se negdje automatski krećemo u svojoj komfornoj zoni. Životni ritam koji imamo je život kakav poznajemo. Čak kad je on loš po nas (netko nas zlostavlja, opijamo se i sl.), kakav kod bio, predstavlja nam sigurnost. Naše misli idu u krugu onog što znamo i što nam je poznato. Bojimo se riskirati i napraviti nove korake. Zapravo niti ne znamo kakvi bi to novi koraci bili. Kako stvoriti nove misli o onome što smo ponovili tisuću puta na isti način? Kako biti siguran da će nam novi smjer donijeti više zadovoljstva u životu?
Upravo su to pitanja na koja moji klijenti traže odgovore. Moj posao je da ih izazovem i da oni kreiraju nove mogućnosti, da osjećaju nove misli, da pokrenu nove navike, da promijene iskustva…
I kroz cijeli period promjene držim ih usredotočenima.
Volim zadavati domaće zadaće. Radila sam s klijenticom koja nije izašla na „dejt“ 5 godina. Razlog je bio što je imala loše iskustvo sa zadnjim dečkom i odlučila se jedno vrijeme kloniti  muškaraca. Maknula se tako da je prestala izlaziti i prihvaćati bilo kakve pozive na piće ili u društvo. S vremenom prijatelji su je prestali pozivati, nove prilike nije stvarala. Razvila je distancu.
Nakon 5 godina htjela je ponovo početi izlaziti, ali nije imala s kime, od sviju se izolirala. Htjela je ostvariti vezu, ali rekla je da je nitko ne primjećuje. Tad je došla raditi sa mnom. Krenule smo s radom na svjesnosti.  Radile smo na životnoj radosti i otvaranju prema mogućnostima.
Jedna od zadaća u toj fazi joj je bila uspostavljanje kontakata i prihvaćanje poziva na kavu. Nakon 5 godina dogodio se tjedan kad je dobila 4 poziva na kavu. Kako je moja klijentica stvorila nove misli i napravila zaokret? Kao prvo, odlučila se za promjenu. Kao drugo, ustrajala je u procesu i bila hrabra u suočavanju s bolnim dijelovima sebe. Poslije toga došla je nova motivacija i ideje šta sve želi u životu, osjećaj koji dođe kad se makne strah i sumnja. Kao kad djeca uče hodati tako mi možemo ponovno naučiti živjeti na drugačiji način. Započinjemo malim, nesigurnim koracima da bi kasnije potrčali. Nešto što nas čini ranjivim, može biti naša nova snaga.